WONDER WOODS – Jedna sasvim solidna juhica od gljiva

Dakle opet je Ozone „kriv” sa svojim „glupim“ akcijama koje uvijek i bez iznimke zvuče kao da u bescjenje dijele igre šakom i kapom i opet se ja navučem i samo trpam u tu prokletu košaricu. Tako je bilo i ovog puta i u skladu sa svojom „terapijom odvikavanja” kupnje rekao sam sam sebi “Ma samo dvije i neću više”, a onda mi je taman falilo 8€ za free shipping. Pa tko ne bi ubacio još nešto?

Wonder Woods je izuzetno mala i jednostavna igra, s nevjerojatno jednostavnom mehanikom. Ono kad otvoriš kutiju i unutra nađeš doslovno dva kartončića iz koje ispunch-aš doslovno 4 podloška s proplancima (za četiri različite gljive), mini špil karata od doslovno 16 komada i mali škanicl/škartoc/škarnicl pun gljivica u koji kao da ti je neka baka s placa spakirala ono kaj je to jutro pobrala o šumi (digresija – Moram priznat da su ove gljivice turbo slatke i volio bi vidjeti šumu u kojoj one rastu).

No vratimo se na temu – kad raspakiraš tu relativno malu kutiju i nađeš to što nađeš, prvo se zapitaš „Pa što se tu ima za igrat?!” Onda, uzmeš u ruku relativno debeli manual za tako malu igru i shvatiš da su ga naštancali na 8 jezika(!) i samo zato je tako debeli. Onda ga vratiš u kutiju i otvoriš YouTube i ukucaš „How to play Wonder Woods” – izleti ti zavidan broj videa, no prvo što vidiš je da svi traju od 2-5 minuta. I ako do sada nisi bio siguran, sad si 100% siguran da je igra na nivou predškolskog uzrasta i onda se (nakon što si se osvrnuo oko sebe i uvjerio da te nitko ne gleda) promrmljaš „Bože što sam to kupio….”

Ali stisneš zube i “Ne budi lijen“ sistemom odgledaš video ili pročitaš pravila koja su izuzetno dobro i jasno napisana, kao što smo navikli kad je Blue Orange u pitanju i obavezno pomisliš „čekaj, čekaj pa ovo zvuči baš fora!”

I da stvarno je tako – Wonder Woods je ono – baš fora!

Ajmo na tehnikalije – Pričamo o igri za 2-5 igrača gdje je cilj dedukcijom zaključiti koja je najvrjednija gljiva u tom trenutku u vašoj maloj šumi i onda pokušati pokupiti što je moguće više primjeraka te gljive.

„Ali kako Pomelo, kako mi to radimo?”
„Smirite se djeco, sad ću vam objasniti.”

Dakle, kao što sam spomenuo, u našoj šumi rastu četiri vrste gljiva i svaka gljiva ima svoj mali proplanak (kartonski podložak) te pripadajuće 4 karte u vrijednostima 1,3,5 i 7. Karte se za svaku vrstu gljiva zasebno promiješaju i jedna karta se random odabere te sakrije ispod proplanka tako da je niti jedan od igrača ne vidi. To će biti vrijednost te vrste gljiva na kraju partije. Ako igrate s Belim, pazite, on baš u tom trenutku uvijek veže cipelu pa mu je nos u visini stola.

Kad ste nasumično odabrali po jednu kartu za svaki vaš proplanak, ostatak karata izmiješajte i podijelite ekipi oko stola. Svatko će u pravilu dobiti 3-4 karte ovisno o broju igrača. E sad kreće akcija (napisao bih „sex”, ali znam da nas čitaju maloljetnici)! Kako doznati koliko vrijedi koja gljiva i koje gljive pobirati??!

Jedini info koji na početku imaš su te 3-4 “bijedne” karte u tvojoj ruci i to je to. Znaš da one nisu na proplancima i tu kreće „dedukcijsko” kolo – gdje bi što moglo biti? Da, odmah ću reći da je prvi krug definitivno „push your luck” moment s vrlo malo sigurnih i proračunatih poteza (osim u slučaju da kao ja dobiješ 1,3 i 5 od iste boje pa ti je sve odmah jasno) – tako da zapravo čekaš da prvi krug završi i da netko preda svoju kartu na uvid svima.

„Ali Pomelo, što to znači da preda kartu?!”
„Polako djeco dolazim do toga, vrag vas izija…”

Dakle, prvi krug završava nakon što nitko od igrača više nema slobodnih košarica s kojima može pokupiti neku gljivu.

„Ali Pomelo, nisi nam objasnio košarice?!”
„Pa nisam svega mu, sad dolazim do toga. Bože dragi, dajte mi da pričam…”

Slušaj ‘vamo. Na početku partije svaki igrač dobije 5 košarica s kojima može ići u branje gljiva. Uz tih pet košarica, postoje još dvije extra košarice koje se nalaze u šumici i koje igrač može kupiti nakon prvog i nakon drugog kruga, odnosno dokle god ih ne kupi obje i u slučaju da bude više od tri kruga (obično nije). Košarica se kupuje na način da odabereš bilo koju svoju kartu, a jednako odaberu i svi ostali igrači koji žele napraviti isto, odnosno kupiti košaricu i kad su svi spremni zajedno okrenete svoje karte i pokažete ih međusobno. Svi igrači koji su pokazali svoju kartu, smiju uzeti jednu extra košaricu iz šume. Oni koji nisu pokazali – „Sorry, no košarica for you.” – Mislim da je sada jasno kako je to okretanje karata prilično bitan element jer nam polako svima postaje jasnije koji bi se karte mogle skrivati ispod proplanaka i koje gljive treba skupljati.

E sad – a zašto su košarice važne? Košarice su važne zato što kad dođeš na proplanak, moraš imati košaricu kako bi pokupio gljivu, no caka na proplanku je ta da ako si prvi, moraš imati jednu košaricu, ali si drugi na tom proplanku, moraš imati dvije košarice kako bi pokupio gljivu, ako si treći, tri košarice….

„E pa zato su djeco košarice važne!”
„Wooo….”

Max broj košarica po igraču je 7, a košarice ti se vraćaju nakon svakog kruga i novi krug započinješ sa svim svojim (do tad nabavljenim) košaricama.

I zadnja bitna stvar prije „final scoringa” je ta da se nakon svakog kruga gleda i tko ima najviše košarica na svakom od proplanaka. Onaj koji ima većinu na pojedinom proplanku, dobije još jednu gljivu s tog proplanka (naravno ako gljiva još ima).

Partija završava čim poberemo sve gljive s dva proplanka i onda se ide na finalno zbrajanje koje je još jednostavnije od igre.

Da vjerojatno ste već skužili – na kraju se okrenu karte koje su se skrivale ispod proplanaka i vidi se koliko koja gljiva vrijedi. Prebrojiš gljive od te vrste i pomnožiš s tim brojem i tako za svaku vrstu gljiva. Veći (z)broj pobjeđuje. U slučaju izjednačenja, nemam pojma tko je pobjednik, nismo do toga došli. Ali ako sam za stolom ja, pobjednik sam u tom slučaju ja jer sam se toga sjetio.

Wonder Woods je baš super slatka igra koja je savršeni filler za bilo kakav igranac. Komponente su preslatke i cijela produkcija je vrhunska. Na žalost Wonder Wood nije igra koju ćete igrati satima jednakim žarom. Jednostavna mehanika je ipak mrvicu prejednostavna za tako nešto, ali svejedno, to je igra koju ćete sigurno rado zaigrati s vremena na vrijeme i nećete je odbiti ako vam netko predloži partiju. Zbog toga od mene sasvim solidna 7,0. Ok 6,8 jer će glavni opet vikati na mene da sam predarežljiv s ocjenama.