Wavelength

Prije bilo čega, moramo obrazložiti zašto je Wavelength kandidat za najbolji party igru svih vremena. Wavelength je jedina igra za koju ja znam koja na zabave donese pravi pravcati, ekstravagantni “gameshow” osjećaj. Ako već niste primijetili, igra se vrti (hehe) oko ovog dolje velikog središnjeg kotača, koji ne samo da je savršeno funkcionalan, nego stvarno savršeno funkcionalan. Svaka rotacija popraćena je kliktajima koji fenomenalno zvuče, ali i imaju „chunky“ osjećaj pod rukom. Mljac.

Prateći gameshow standard, Wavelength je jednostavan (nešto što je zapravo preduvjet za imalo uspješnu party igru). Wavelength je igra društvenog nagađanja u kojem pokušavamo odrediti gdje na spektru ‘Potrebno – Nepotrebno’ se nalaze „ugljikohidrati“. Naravno igra je prepuna spektara, ali ovaj mi je pamtljiv primjer pa ćemo njega uzeti. Idemo u koracima proći tijek runde:

1. Tim izabere „clue-givera“ koji će svom timu reći pojam/rečenicu/bilo što kao trag
2. Kotač se zavrti; svi se razvesele
3. Clue-giver otvori kotač i pogleda gdje na polukrugu, odnosno spektru, se nalazi komad pite sa bodovima
4. Izvuče karticu koja mu odredi spektar
5. Smisli i kaže pojam
6. Suigrači mozgaju i pomiču crvenu kazaljku tražeći mjesto na spektru gdje bi pojam spadao
7. Kotač se otkriva; uzvici/uzdasi
8. Repeat

Između 6. i 7. ima jedan međukorak u kojem suparnički tim kaže je li dio koji nosi najviše bodova lijevo ili desno od kazaljke kao šansu za jedan bod, ali ovo vam pričam da kažem da svi zaboravimo na bodove, onak, odmah.

Igra je zabavna i nevjerojatno angažirajuća zato što je zanimljiva premisa, dajući igračima novu perspektivu i uvid u rasprave, ali i zato što su kartice spektara toliko dobre, često neočekivane, ali češće neočekivano očite.

„Duh, naravno da je to spektar“, rekao sam ja jedanput, u svojoj glavi, kada sam vidio karticu ‘Okruglo-Kockasto’. Zatim sam dao potpuno besmislen trag i razočarao ekipu.

Ovo je jedna od onih igara gdje bi najrađe prelazio iz ekipe u ekipu svaku rundu, samo da iskoristim svaku priliku da mozgam i diskutiram, ne samo što je clue-giver mislio o spektru ‘Dobra navika – Loša navika’, nego što i cijeli tim, NE!, nego što cijela zabava misli o tome. Ovo čini Wavelength igrom koja ima odličan replayability, jer je iskoristila u svom dizajnu onu ključnu srž najboljih party igara; razgovor je središnja mehanika igre.

No, smišljati tragove je iznenađujuće izazovno, te vrlo lako izaziva strašni „analysis paralysis“ (GROMOVI, MUNJE! NAJGORA STVAR JE SPOMENUTAA!!)

Često sam se našao smišljajući pojam više minuta od 5, što je na zabavama doslovno cijela vječnost. U potrazi da dam savršen trag, uzimam rizik dosađivati sve igrače. No potpuno je moguće da je ovo samo moja stvar. Iskreno se nadam da vama bolje i brže radi glava u smišljanju tragova za spektar ‘Osoba koja voli pse – Osoba koja voli mačke’, jer meni baš nije išlo.

Ali, iako sam imao par iskustva gdje ekipa nije bila zainteresirana za igru, na zabavama kada je bila hit, bila je hit. „Barem ćemo igrati 3 sata“ hit. Da.

Za šećer na kraju moram spomenuti ono očito, a to je kako je kutija nevjerojatno lijepa! Ovo je vizualno daleko najjedinstvenija kutija u mojoj kolekciji. Iako je grafički unutrašnjost kutije otišla više u smjer praktičnosti, čitljivosti i minimalizma, ovo je igra koja se apsolutno može suditi po koricama. Taj neopisiv pop šarm 80-ih romantizira šoubiznis na upečatljivo elegantan i moderan način, ali ne gubeći spiku dlakavih prsa i brkova pod sunčanim naočalama i uskih haljina nad previsokim štiklama. Jedna od rijetkih igara tijekom koje ostavljajući poklopac na stolu pridodaje prisutnosti i ugođaju igre. Poklopac nije samo nezgrapna, nespretna masa čudnog oblika koja stoji na putu između mene i mojih grickalica. Wavelength stoji između mene i mojih grickalica, ali izgleda cool dok to radi. Ja mislim da je to dobar razlog za stat između mene i mojih grickalica.

Wavelength je super. Za još jednu party igru, škicnite našu recenziju Cockroach Poker.