TOKAIDO DUO – Zen u svom iskonskom obliku

Stoga, prije nego krenete dalje s čitanjem, svakako bi preporučio da kliknete OVDJE i u pozadini pustite ovu opuštajuću glazbenu podlogu koja će vam sigurno pomoći da zaronite u “Tokaido Duo svijet”.

Kad bolje razmislim, Tokaido Duo zapravo i nije igra, to je putovanje i ako je “igrate” kako treba, na kraju će vam biti svejedno jeste li pobijedili ili niste, je li vaš protivnik skupio više slika, posjetio više svetišta ili je prodao više robe od vas. Ne, bit će vam bitno je li to putovanje napunilo vašu dušu i proširilo vaše vidike…

Ok, naravno da ne, bitna je pobjeda, uvijek je bitna pobjeda i naravno da želite imati više bodova od suparnika i pomesti s njime pod. No i dalje mislim da je glazba koju ste pustili (pustili ste jelda?) odlična podloga za ovaj tekst i da je Tokaido Duo jedna super slatka, relativno kratka te zabavna mala igra koja definitivno zaslužuje mjesto na polici (barem mojoj).

Ali krenimo redom.

Tokaido Duo, još jedan nastavak iz “Tokaido svemira” i kao što sam naziv sugerira, igra za dva igrača u kojoj ćete putovati starim Japanom, konkretnije po otoku Shikoku, četvrtom najvećem otoku Japanskog arhipelaga (potpuno nebitan podatak) i na tome putu ćete posjećivati svetišta, slikati predivne pejsaže i trgovati. Svaki igrač će kontrolirati tri različita lika svoje Tokaido priče. Jednog Pilgrima ili ti ga hodočasnika, jednog Artista, odnosno slikara i jednog Merchanta ili ti ga po “naški” trgovca. Svaki od njih se kreće po svojoj “dobro utabanoj” stazi otoka Shikoku i čini ono što je njemu prirodno. Hodočasnik će posjećivati svetišta i hramove, slikar će posjećivati prelijepe inspirativne lokacije i slikati slike, a trgovac će posjećivati razna sela gdje će skupljati i prodavati robu.

Ništa bez kockica.

Naši likovi se kreću pomoću kockica (postoje tri kockice, po jedna za svakog lika). Jedan krug igre izgleda tako da aktivni igrač baci sve tri kockice i zatim odabere jednu od njih te pomakne odabranog lika za onoliko polja koliko je kockica pokazala odnosno 1,2, 3 ili 4 koraka jer su to jedine opcije na kockicama i tamo odradi onu akciju koja mu je “dopala”. Prilično avangardno morate priznati ;).

Nakon toga, drugi igrač bira jednu od preostale dvije kockice i odrađuje svoje kretanje i radnju te na kraju zadnja preostala kockica pripada aktivnom igraču koji onda odradi i tu zadnju akciju. Znaci da sumiramo – kad si ti aktivan igrač, imaš dva poteza, kad si pasivni jedan.

Raskoš player boardova.

Ono što je fora je što svaki igrač ispred sebe ima ne jedan, ne dva nego TRI player boarda, po jedan za svakog od tri svoja lika na mapi. Na jednom ćete pratiti sva svetišta koja je posjetio vaš hodočasnik, na drugom ćete pratiti sve slike koje je naslikao vaš umjetnik i na trećem ćete pratiti robu koju vaš trgovac ima u ponudi i novac koji je zaradio. Nećemo ulaziti previše u same mehanike kako i na koji način, ipak je ovo VPR 🙂

Igra traje dok jedan od sudionika ne okine kraj, a kraj je ili kad hodočasnik posjeti sva svetišta ili kad slika naslika sve lokacije ili kad trgovac napuni svoj trezor sa 6 zlatnih poluga.

A kakav je zapravo Tokaido Duo?

E sad, Tokaido Duo nije igra koja će va oboriti s nogu, stvarno nije, ali je igra koja će vas poprilično zabaviti na nekih 30-tak minuta koliko otprilike traje jedna partija. Ono što mene uvijek vraća ovoj igri je to što je ona za mene stvarno Zen, svaki put kad je stavimo na stol, odmah me otfura u neki smirujući mod. Sama grafika na igri je neutralni minimalistička što se meni posebno sviđa, kao i sama tema koja mi je potpuno benigna i opuštajuća. Prilično često je imam prilike objašnjavati novim igračima i skužio sam da me čak i taj proces učenja drugih smiruje. Znači cijelo iskustvo oko Tokaido Dua je za mene uvijek jednako lijepo, smirujuće i opuštajuće.

No, ovo stvarno nije igra u kojoj će vam zakuhati mozak i stvarno nije zahtjevna na niti jednom nivou, a već nakon 3-4 odigranih partija, jako dobro ćete shvatiti sve “taktike” i “forice” i gotovo sve partije će vam se mahom svesti na forsanje vašeg slikara jer ćete skužit da tamo leži najviše najbržih bodova. Ali ne, samo sa slikarom ne možete pobijediti, ipak ćete trebati i neke “dodatne” bodove od trgovca ili hodočasnika, no to nekako dođe samo po sebi po sistemu – “ono što ti kocka da”. U Tokaido Duu, nema prevelike taktike ili strategije, ako to zahtijevate u svojim igrama, ova sigurno nije za vas. Ono što Tokaido Duo ima je ta neka nedefinirana doza intrige “kako će partija ovog puta završiti”, ali i činjenica da traje dovoljno kratko da nikad ne postane dosadno i da je gotovo na “filler razni” – mi je takvom i smatramo i na taj način je i igramo. Jedna partija je dovoljna. Usprkos tome, jako često nam je na stolu i baš nam je draga.

Pa da rezimiram, Tokaido Duo je jako, jako ljepa igra koju bi svakako preporučio svim latentnim igračima ili onima koji tek kreču s hobijem. Svim drugima bi preporučio da radije probaju “pravi” Tokaido ili Namiji. Ili, ako ste baš fan Tokaida i Antoine Bauza ili ilustracija Xaviera Gueniffeya Durina – go for it – neće vaš ubiti još jedna kutija na vašim policama. Siguran sam da ćete Tokaido Duo barem tu i tamo staviti na stol.