The Search For Planet X

U The Search For Planet X, mi igrači (i ovo nećete vjerovat), tražimo Planet X. Kako svi mi znamo, u svemiru nas nitko ne može čuti kako vrištimo, ali ni kako uskličemo „Uuu!“ i „Ahaa!“ dok polako ali sigurno sužavamo mogućnosti, približavajući se lokaciji misterioznog, nevidljivog planeta X. Na svu sreću, doma smo. Tak da će nas svi čut. Čak i naši protivnici koji se vrlo neugodno zapitkuju „Što je sad skužio?! Kaj ne vidim?!“

Tematski, mi igramo kao znanstvenici u svojim uredima, okruženi sivim kućištima starih kompjutora, treperećih ekrana i raznih elektroničkih zvukova, nestrpljivo iščekujući rezultate iz zvjezdarnice, nadajući se da će baš ovo skeniranje biti onaj presudni, ključni komadić koji dijeli nas i povijesnog otkrića novog planeta sunčevog sustava. Dok su stara kućišta kompjutora zamijenjena kartonskim pregradama, elektronički zvukovi i ekrani papirom i olovkom, a zvjezdarnice mobilnom aplikacijom, nevjerojatno je koliko elegantno The Search For Planet X prenosi ovu fantaziju.

Tematski, Planet X odlično prenosi fantaziju astronomske dedukcije

Mehanički, Planet X je igra dedukcije, što znači da je glavna valuta igre informacija. Igrača ploča koja prikazuje kartu neba, podijeljena je na 12 (ili 18) sektora, u jednom od kojih se nalazi misteriozni Planet X. Svaku rundu, igrači će dobivati nove informacije uz pomoć kojih će zatim usporedbom, pomnim zaključivanjem i praćenjem logičkih sljedova sužavati sektore dok ne pronađu baš onaj u kojem se skriva Planet X.

Pošto nove informacije igrači dobivaju kroz upite u specijalnu The Search For Planet X aplikaciju, ovim miješanjem analogije i digitalije Planet X se smatra hibridnom igrom. Pogledi na hibridne igre su često kiseli, jer veliki dio šarma tabletop igara je njihov offline element, ali ovdje je aplikacija potpuno neophodni dio igre. Na svu sreću ona je vrlo reduktivno dizajnirana i služi samo i isključivo za one elemente za koje je nužna magična snaga procesora i tranzistora.

Aplikacija nam služi kao zamjena za upite koje bi slali našim teleskopima

Sada, koji su točno ti elementi? Kako sam već naveo, aplikacija zamjenjuje upite koje bi mi kao astronomi inače slali u zvjezdarnicu. To su upiti kao „Koliko asteroida se nalazi između sektora 3-7?“ ili pak „Što se nalazi u sektoru 8?“. Ovisno o tome koliko specifičnu informaciju tražite, to će vas više vremena koštati. Ako vi želite znati što se točno nalazi u sektoru 8, a Marijana samo želi znati koliko asteroida ima u polovici neba, ona će moći još nešto napraviti u istoj količini vremena. Osim što je zvjezdarnici lakše samo skenirati za prisutnost nečega, Marijani je i teže zaključiti gdje se nalaze ti asteroidi, ili ako su to svi asteroidi na nebu.

I sad dolazi ključno pitanje; zašto pobogu ne bi samo skenirao svaki sektor, nadajući se da ću osvojiti na lutriji i odmah pronaći da je Planet X, npr. , u sektoru 9?

Eee moj dragi i razumni čitatelju, Planet X je potpuno nevidljiv. Njegova prisutnost se samo može zaključiti ako imamo dovoljno informacija o lokacijama ostalih nebeskih tijela (kada želite pronaći Planet X, morate također znati što se nalazi njemu susjednim sektorima). I ne samo to, sektor možete skenirati samo dvaput u igri, trošeći jedan od svojih sivih target tokena.

Sivi tokeni se koriste za akciju “Target”

Ali, čak i da možemo skenirati svaki sektor i tako prikupiti dovoljno informacija, ovo bi bio daleko najsporiji, naj-ne-efikasniji i DALEKOnajdosadniji način za pronaći Planet X.

Miješanjem snalažljivih upita i praćenjem otkrića znanstvene zajednice su pravi put do velike znanstvene slave (i pobjede). Dok je pak mukotrpno i zatupljujuće skeniranje svakog kutka neba siguran način do rapidnog pražnjena vaših oskudnih državnih subvencija za astronomiju.

„Praćenjem otkrića znanstvene zajednice?“ kažete vi, oštro primjećujući još nespomenuti detalj. Pa ja ništa mimo vas dragi čitatelju ne mogu provući. Da! U ovoj igri igrači predaju znanstvene radove na recenzije!

U fazi teorije, igrači stavljaju tokene nebeskih tijela u sektore

Kako igra teče u krug, ne samo za stolom nego i na kružnoj ploči, redovito ćemo nabasati na „Theory“ fazu. U ovoj fazi imamo priliku „predati znanstveni rad“, odnosno, staviti token nebeskog tijela u sektor na mapi. Nakon što prođu još 4 theory faze, taj token se okreće i rad prolazi kroz recenziju u kojoj svjetski znanstvenici (moj mobitel..) pomno provjeravaju njezinu validnost (..mi kaže dal sam zeznul il sam u pravu). Ako smo u pravu da je u sektoru 6 patuljasti planet, jupi! Dodatni bodovi. Ako ne, nikom ništa…. odnosnoo svakom nešto sitno; sada znamo da u sektoru 6 nije patuljasti planet.

Ovo ne samo da je tematski nevjerojatno slasno, nego je i taktički značajno, direktno dovodeći u pitanje „Koliko drugi igrači znaju?“. Iako za točne teorije dobijemo bodove, uzdignuvši znanstvenu spoznaju, možda je informacija da je u sektoru 4 meteor, baš ta zadnja, ključna činjenica koja je Marijani potrebna da pronađe Planet X i preotme pobjedu. (No, taktički je skoro uvijek u interesu predati rad, jer točne teorije nose iznenađujuće puno bodova na kraju).

Da ste vidjeli reakcije mojih gaming grupa nakon ove igre, možda ne bi rekli da nam se tako jako dopala koliko je. Naše reakcije nisu bile: „WOW ovo je najbolja stvar koju sam ikad iskusio!“, nego: „Wow, ovo je bilo jako zanimljivo i baš mi je bilo ugodno provedeno vrijeme… Hoćemo opet?“. Ova igra nije napadna, ne nameće se komponentama niti pre-produciranim grafikama. Suptilna je. Efikasna je. Samopouzdana u svoj dizajn i nonšalantno angažirajuća.

Ima jedna posebna vrsta magije koja dolazi iz priča o bliskim rubovima znanosti, o uzbudljivosti neposrednih otkrića i nadohvat udaljenih spoznaja – priče poput Arthur C. Clarkeova „2001: Odiseja u svemiru“ ili posebice Carl Saganov „Kontakt“ su postolja-vrijedni primjeri. I dok The Search For Planet X uzima mehanički, aktivni pristup ovoj tematici, pristup poseban mediju igara, uspijeva se dotaknuti te čarolije ne usprkos, nego zbog tog pristupa. Čak i lišen te neopisive magije, The Search For Planet X bi još uvijek stajao kao zlatni standard dedukcijskih zagonetki.

Za još jednu igru dedukcije, pročitajte našu recenziju Turing Machine.