Recenzija u dvoje

Kako funkcionira format recenzije u kojem nas dvoje recenzira igru? Nemamo pojma 🙂 pala nam je ideja da probamo, a vi ćete nam reći je l’ ideja dobra ili bolje da se vratimo na provjerene metode. Sva poglavlja u ovoj boji napisao je Blajh, a za sva poglavlja u ovoj boji krivite mladog Lovru (da, da, znam, boje su preslične, get over it). Amo na posao!

Čudo zvano 7 Wonders (Duel)

Prvo smo se interno malo nećkali da li da odmah u startu spominjemo 7 Wonders i genezu ove igre ili da je recenziramo kao samostalnu pojavu. Srećom ili ne, izdavač Repos Production nam je olakšao odluku time što je samu kutiju stavio traku kojom ističe da se radi o sustavu igre koja je prodana u milijunskoj nakladi. Pa ako je njima OK, onda ćemo se i mi referirati na priču postanka.

Originalni 7 Wonders je izašao još davne 2010. godine (starim) te slobodno možemo reći da je za to doba bio moderno čudo od društvene igre. Omogućavao je igru za 2 do nevjerojatnih 7 igrača, bio je brz za igranje, jednostavan za objašnjavanje, imao fora ideje za interakciju među igračima te razne puteve do pobjede čime je bio i taktički i strateški interesantan. Sve ove odlike dovele su do toga da je osvojio nebrojeno nagrada i utro put u današnju milijunsku nakladu franšize.

U jeku izlaska brojnih Duel varijanti igara kojem svjedočimo i dan danas, nekoliko godina kasnije pojavio se i 7 Wonders Duel. Inačica sjajnog originala u varijanti za dva igrača koja je zadržala sva bitna obilježja nagrađivanog roditelja i nastavila putanju igre koja se nalazi u mnogim domovima svojom kvalitetom i zanimljivim proširenjima.

Nakon što sam ja kao stariji i iskusniji član redakcije dao ovaj enciklopedijski uvod za sve vas koji niste prije 2010. počeli pratiti zbivanja u svijetu društvenih igara predaje riječ mladom Lovri za kojeg se nadam da neće iz recenzije cenzurirati dio priče u kojem je autom pregazio svoju frišku kopiju igre. Back to the studio Lovro.

Uvod u kutiju LOTR: Duel

A dobro nisi me baš trebao tak cinkat našim čitateljima…. Al da, na moju veliku žalost, u nespretnoj situaciji je moja kopija LOTR-a završila pod mojim autićem (uz Sky Team, Tuned i ito). Dok kutija nije baš preživjela, na svu sreću u svim igrama (uključujući i LOTR: Duel) komponente su preživjele savršeno!

Ovo je dobro ne samo zbog kvalitete produkcije, nego i zbog bogatstva mehanika i komponenti u igri. Tri špila karata, karte Middle-eartha, male ilustrirane drvene figurice, ploča lokacija – stvarno imaš osjećaj kao da otvaraš malu škrinju s blagom kada otvaraš igru, a tek kada dođe za stol. Već prije samog početka igre, table presence ovog dvoboja je više nego impresivan. Naime, meni je teško prisjetiti se kutije koja ima toliko evokativnih i uzbudljivih komponenti, od kojih po meni (i mislim da je samo po meni) imamo i kandidata za jedan od najboljih flagship komponenata ikad.

“Quest of the Ring track”, koji prati jedan od čak tri načina pobjede, mijenja nešto što je mogao biti dosadan point track u napetu utrku između “Tamnih Jahača” Nazgûl, koji su nemilosrdno za petama Sama i Frodoa koji žure na Mount Doom.

Blajh, jesi ti možda fanboy Tolkiena?

Reimplementacije u ruhu J.R.R. Tolkiena

Hvala, Lovro! Vjerojatno je fer da odmah istaknem kako osobno nisam Tolkien fanboy. Neke nastavke trilogije jesam konzumirao u filmskom formatu, knjigama nisam ni primirisao, te mi je osobno iz tog svijeta najdraži setting, fantasy element i bogatstvo svijeta. A sad čija baba je kome prela vunu za to me nemojte pitat. Naglašavam to jer vam nisam u stanju dati odgovor na pitanje koliko je igra u kanonu originalnog svijeta. Osobno mi nije važno, ali kužim da će dijelu igrača biti – možda.

Ono što je mene impresioniralo je vizualna reimplementacija igre. Originalni naslov mi nikada nije vizualno bio upečatljiv. Nemojte me krivo shvatiti. Original i Duel su igre koje izgledaju potpuno zadovoljavajuće i vizuali su odrađeni na vrlo profesionalnom nivou. No, barem meni, nisu imali ono nešto radi čega bi se istaknuli ili ostali u sjećanju. Po ovom pitanju je LOTR: Duel definitivno napravio iskorak.

Za likove definitivno ne mogu tvrditi da ih znam povezati s originalnim likovima sage. No, korištene boje, stil i vibrantnost vizuala su na mene odmah ostavile jak dojam. Igra baš ima jaku vizualnu prisutnost i mene je teleportirala u taj fantasy svijet i setting svojim likovima, lokacijama, komponentama i ostalim ilustracijama. Stoga je itekako pohvalno da igra čije teme nisam veliki fan ipak uspije prenijeti okruženje u kojem obitava.

Back to the studio Lovro!

Narativna snaga

Hvala Blajh – *okret kameri 3* – Naime, ni ja nisam Tolkien fanboy. Mislim da vam je dovoljno reći da nakon prvog filma nisam pogledao druga dva. Tu ću stati u nadi da me nećete razapeti na čemu god se ljudi razapinju u Sredozemlju (tak su naši preveli Middle-earth ne?).

Ali čak i uz moj manjak iskustva s Tolkienovim svijetom, ova igra je stvarno nešto posebno. Da bi vam mogao objasniti narativnu snagu igre, moram ukratko objasniti tijek igre.

Igra ima 3 runde, od kojih svaka ima svoj špil karata. Karte na početku svake runde posložimo u svojevrsni grid, te s ovog grida dvobojaši naizmjence uzimaju karte. Ali, kartu samo možete uzeti ako na njoj nema drugih karata, što znači da se ovdje igra pravi mali šah. Ako ste oprezni, možete vješto blokirati protivnika, ali ako ste neoprezni, možete otvoriti baš onu slabu točku u vašem oklopu. Kako bi se u igri spriječila mogućnost savršene kalkulacije poteza, neki redovi karata su okrenuti licem prema dolje, što igri daje baš onaj element uzbudljivosti i neočekivanog.

Iako već u drugoj rundi možete doć do pobjede, igra radi sve što je moguće da se to ne dogodi, jer tek u trećoj, završnoj rundi stvarno osjetite kako narativ u kojem ste sudjelovali sve ovo vrijeme krene gorjeti kao okrutno oko Tamnog Gospodara. U trećoj rundi karte vam daju akcije koje su do tada bile rijetke, ako ne i nemoguće, i daje igračima agresivne i drastične pomake u snazi što svakoj odluci daje novu težinu u drami priče. Veliki pomaci vojske ili sprint do Mount Dooma, povedeni ste u pravu filmsku eskalaciju priče. Dok su prve dvije runde bile drveni mač i bodež, treća runda je svježe naoštren greatsword.

E sad, pošto ja nisam igrao 7 Wonders Duel, ne znam ako je ovakav narativ već tamo bio prisutan. Blajh?

Što je drugačije u odnosu na 7 Wonders Duel?

Ako ste igrali 7 Wonders Duel vas vjerojatno zanima što je u ovoj verziji drugačije. Drago mi je reći da u tom smislu dizajneri Antoine Bauza i Bruno Cathala nisu razočarali (što u pravilu ni ne rade).

Osim očitog tematskog pomaka kojeg smo se već dotakli, ekipa dizajnera je našla odličan miks po pitanju toga što ostaviti poznato, a što unijeti novo. Poznati elementi time igračima koji su već igrali originale daje početnu poziciju prepoznatljive ključne igrivosti biranja i smještanja karata u setove kroz tri runde. A novi element daju zanimljiv spin na prethodne uvjete pobjede.

Kako bi istovremeno ostali vjerni Tolkienovom izvorniku i prethodnim naslovima iz serijala ekipa je vješto promijenila uvjete pobjede:

• Skupljanje zelenih karti znanosti sada je postalo okupljanje svih rasa Međuzemlja,
• Pobjeda vojskom sada je postala area control na maloj karti Međuzemlja,
• Civilna pobjeda sada je postala utrka između Frodoa i Sama te Nazgûla.

Osobno mi je fun fact da se i u originalnom Duelu karte treće faze igre slažu u “prsten” kao da je oduvijek bila sudbina igre da se pojavi u LOTR ruhu.

Interakcija

Od Duel varijanti igara obično očekujemo opaki sraz jedan na jedan u kojemu je svaki potez važan i potencijalno mijenja taktike i strategiju drugog igrača do pobjede. Originalni Duel nije slučajno došao do svoje impresivne naklade, već je u ovom smislu zaista sjajna igra koja vas na svakom potezu “sili” razmišljati o tome koju kartu ćete ostaviti protivniku te smijete li to učiniti u trenutnoj situaciji.

Raduje me reći da je ova ključna napetost ostala jednaka ili je možda čak malo intenzivirana u LOTR reimplementaciji. Prvih nekoliko partija smo igrali pogrešno, pa bismo do određenog cilja došli već u drugoj od tri faze igre (kaj ćete, događa se i najboljima). No, kada smo shvatili u čemu griješimo je svaka partija bila pravi head-to-head match u kojemu fokus jednog igrača na određeni cilj istovremeno znači prepuštanje drugog cilja drugome igraču.

Ovakav sustav rezultira stalnom dinamikom partije u kojoj nakon skoro svakog poteza protivnika morate voditi računa o tome je li potrebno mijenjati taktiku ili strategiju. A tu je naravno i take-that element koji je de gustibus.

Lovro, je l’ ti igra bila kompleksna?

Kompleksnost i trajanje

Pa Blajh moram ti reć’, nije mi bila kompleksna kol’ko je bila ŠIROKA. Nisam bio opterećen gustoćom mehanika ili akcija na potezu, nego samo koliko kaskadnih posljedica može biti od jedne moje odluke. Pošto se pobjeda može dogoditi na 3 različita mjesta, izazov je predvidjeti na što će moja akcija utjecati, ali i što ću sve omogućiti protivniku na njihovom potezu: imaju li slobodu sada uzeti kartu da napreduju u utrci do Mordora, ili moraju svoju akciju iskoristiti da zauzmu teritorij? Možda će svojom akcijom pronaći još jednu kartu rasa, ali možda će svojom akcijom otkriti meni tu istu kartu! Ali što ako se zapravo odluče uzeti pločicu lokacije i tamo sagraditi kulu ili pak uzeti token specijalnih moći? Što dulje gledate u ploču to više točaka budućnosti iskače u vašu svijest. I ako možda zvuči opterećujuće, zapravo je uzbudljivo imati osjećaj da predviđate budućnost.

Ovo također znači da unatoč obilju materijala za razmišljanje, opcije su uvijek pred vama, te su toliko jasno prikazane da runde teku bez trenja. Mislim da najduže u igri traje slaganje karata i pazeći da je dobar red licem prema dolje. Tak da je mene Blajh zapravo jako impresioniralo to što igra stvarno traje pola sata.

Kak’ si se ti osjećao s omjerom opcija? Je li bilo uzbudljivo ili ih je bilo premalo pa je više težilo sreći?

Sreća ili vještina

Hvala, Lovro! Naravno da igre s puno karata uvijek uvode određenu dozu slučajnosti u partije. Ako ciljate na čistu igru vještine nemojte to tražiti u ovoj igri. Ovo je igra za široku publiku ljudi čiji Duel format i brojnost uvjeta za pobjedu omogućuje da dvoje ljudi igraju veliki broj partija s mnogo različitih situacija i ishoda.

Na ovaj način se diže vjerojatnost ponovljenih partija i igranja jer će teško jedan igrač (unatoč vještini) moći pobijediti veliki niz partija za redom. U mojim očima, to je prednost, a ne mana ove igre.

Kaj veliš Lovro? Je l’ dovoljno povoljna da kupiš još jednu s obzirom na to da si prvu pregazio autom?

Zaključno – Lovro

Pa znaš kaj? DA. Osim što je produkcija izvanredne kvalitete, igra je uzbudljiva priča borbe dobra i zla sa svim preokretima, grandioznim potezima i napadima iz zasjede.I sa svime time je direktna i jasna, s mehanikama se ne skrivaju iza stranica i stranica pravila. Za jako puno igara ne funkcionira ona ideja “ajmo sam krenut igrat pa ću kroz igru naučit pravila”, ali ovdje to funkcionira. Također, igra je vrlo ekološki osviještena; osim Ring tracka koji je od plastike, sve komponente su ili kartonske ili drvene, a insert je od recikliranog kartona. Jesam rekao da igra košta 30 eura?! I da smo se mi ovoliko o njoj raspisali?!?! Mislim da je ovo stvarno igra koja se lako preporuči.

Zaključno – Blajh

The Lord of the Rings: Duel for Middle-earth je igra radi koje žalim što automatski preskačem igre koje su isključivo za dva igrača. Nažalost mi osobno te igre skoro pa nikada ne dođu na stol. No, Blajh u paralelnom svemiru koji često igra igre u dva igrača je presretan što je obogatio svoju kolekciju ovom majstorski ilustriranom, povoljnom igrom koja u sebi sadrži najpopularniji fantasy setting na svijetu i jedan od najboljih sustava igre ikada uopće. Taj Blajh uživa k’o prasac!

Tako da se slažemo; LOTR: Duel je pristupačan i pun pogodak.

Ako želite još igri u dvoje, nismo ju recenzirali, ali preporučamo Sky Team. Čuli smo da je i neke nagrade dobio?