RECENZIJE

IGRALI, IGRALI PA NAPISALI

Stonespine Architects

Sročio: Darac
„Izrada tamnica drevna je vještina Minotaura, koju su eonima majstori prenosili na svoje šegrte. Cijelo desetljeće marljivo ste učili pod budnim okom majstora Hortgullyja i sada je vrijeme da pokažete svoju vještinu. Do vječne slave dijeli vas samo jedan korak: morate isklesati vlastitu opasnu tamnicu u podnožju planina Stonespine. Kulbak će osigurati radnu snagu, a menažerija gospodara Duntuma će napučiti vašu građevinu. Graditelj čija se tamnica pokaže kao najveći izazov za odabrane junake kraljice Amalije dobit će titulu majstora arhitekta.“

Ovako započinje (a po mnogima i završava) tematsko uronuće najnovije umotvorine Jordyja Adana u Ulos, izmaštan svijet koji je udomio Roll Playera i Cartographere a sada je dom i Stonespine Architectsima koji se, ničim izazvani, na njemačkom tržištu odazivaju na ime – Dungeon Designer.

S obzirom na nedavnu pravu malu jagmu koja je među našim igraćim pukom vladala za ovom igrom (do te mjere da je na jednom sajtu kojeg nećemo reklamirat, izazvana i nestašica) bacite oko na ovaj osvrt koji će vam možda pomoći procijeniti je li Stonespine Architects igra koju biste željeli/trebali u svojoj kolekciji.

Užas po užas – tamnica!

U igri Stonespine Architects, igrači tijekom četiri runde (u igri su to godine) pažljivo biraju karte ne bi li sagradili optimalnu tamnicu (zapravo labirint) prema svom nacrtu u zadanom 4 x 4 gridu. Pritom, svake godine zarade i nešto zlata, pomoću kojeg mogu dodatno použasniti (lijepa riječ, zar ne) svoju kreaciju. Užas po užas, reputacija će vam rasti a čovjekolika bičina koja na kraju igre skupi najveću količinu reputacije naravno pobjeđuje.

Svaku rundu igrač započinje s pet karata koje predstavljaju prostorije tamnice. Ove karte mogu biti u jednoj od dvije osnovne vrste, kamene ili zemljane, te donose igraču određen broj novaca, čudovišta, reputacijskih bodova i/ili zamki te prolaza i slijepih puteva u najrazličitijim mogućim kombinacijama. Od tih pet karata odaberete jednu koja vam je najviše „po užasu“ a ostale pošaljete susjedu. Odabranu kartu ugradite u svoju tamnicu u prvi red. Slično učinite još tri puta (naravno svaki put s jednom kartom manje koju ste dobili od susjeda) s tim da nakon izgrađene četvrte karte u prvom redu, preostalu, petu kartu odbacujete.

Nadajmo se da ste pritom pratili svoj nacrt (blueprint) koji vam služi za prikupljanje bodova ali i za postavljanje ulaza i izlaza iz tamnice. Ako ste kojim slučajem na mjesto gdje trebaju doći vrata postavili kartu koja ne vodi prema tim vratima, potencijalno ste se doveli u velike bodovne probleme.

Tata, kupi mi zamku/čudovište/tajice

I tako, sagradili ste svoj prvi red tamnice, čime je minula prva godina a vaš marljivi rad vam je i osigurao neke pare da si svoju tamnicu još malo, kako smo rekli ranije – použasnite. To radite na tržnici gdje možete kupiti dodatna čudovišta, zamke pa čak i tajne prolaze, koji bi vam mogli spasit minotaursku guzicu utegnutu u tajice ako ste zabrljali u prethodnom koraku, jer tajni prolazi spajaju do malo prije nespojene i nespojive prostorije vaše tamnice.

Mehanizam funkcioniranja tržnice je po principu „tko jači, taj kvači“ jer dok ste god bivolik čovjek s najviše para, vi kupujete. Ovdje je na djelu i svojevrsni kontra mehanizam zvan „izazovi“ jer ono minotaurče koje se prvo povuče s tržnice ima priliku prioritetno birati dostupne izazove koji donose lijepe reputacijske bodove.

Kad su svi napravili sve što treba, slijedi mali „bik na gmajni“ moment (cleanup faza) kad bičići u tajicama odmaraju i skupljaju snagu za novu godinu (rundu) igre, gdje je sve više-manje isto osim što sad karte šaljete u suprotnom smjeru. I tako runda po runda, red po red, stigli ste do četvrte runde nakon koje ćete svoju veličanstveno užasnu tamnicu privest kraju, ugradit izlazna vrata (nadamo se točno prema nacrtu) i stati pred majstora Hortgullyja, koji će vas ocijeniti po nekoliko parametara.

Minotaurče moje, najbolju tamnicu izgradio tko je?

Zanimljiva je mehanika ocjenjivanja po zadnjem „prioritetu“ (ono kad se prvi povučete s tržnice) jer igrač koji u tom zadnjem krugu to prvi učini osvaja nemalih 9 bodova. Potom se kao u umjetničkom klizanju ocjenjuju obavezni elementi odnosno ispunjenje zajedničkog cilja svim igračima. Valja napomenuti kako ova igra, ako se igra u više od tri igrača, kažnjava četvrtog i petog na rang ljestvici po ovim bodovnim kriterijima jer oni ne dobiju ni bod. Pamte se samo osvajači medalja zar ne?

Potom se prelazi na izračun ispunjenja vaših izazova (tri izazova koja ste si odabrali tijekom igre), načičkanost vaše tamnice reputacijskim zvjezdicama i drugim tamničarskim feng shui elementima kao i dosljedno praćenje nacrta. Naime vaš blueprint ima osam zahtjeva koje trebate ispuniti kako biste na ovom elementu osvojili maksimalnih 20 bodova. Ako ste ispunili samo tri, smatrate se bezvrijednim papkarom nedostojnim bodova.
I na kraju, al ne najmanje važno, ocjenjuje se provjetrenost vaše tamnice odnosno koliko je prostorija (od ukupno 16) povezano s ulazom i/ili izlazom. I vjerujte mi – želite što iz sanitarnih, što iz bodovnih razloga postići da vam je što više prostorija propisno provjetreno. A to, vjerovali ili ne, uopće nije lagan zadatak, pogotovo u kombinaciji sa svim gore navedenim zahtjevima.

Upravo ova višeslojna kombinatorika je ono što me privuklo ovoj igri. Mislim da je najveći plus igre to što unatoč višestrukim zahtjevima, njihovo ispunjavanje nije pretjerano komplicirano (iako stvarno koristi za mir vaše psihe ako se u nekom trenutku pomirite s činjenicom da nećete uspjet ostvarit baš sve što biste htjeli). A k tome je i – zabavno!

Sve u svemu – lajkam!

Uz to, igra ima baš neki lagani, skoro pa chill flow. Interakcija s drugim igračima je svedena na minimum potreban da bi uopće mehanički funkcionirala (prosljeđivanje karata i shopping na tržnici), uglavnom ste sami zakopani u svoj labirint i pokušavate si ga posložit najbolje što znate s onim što imate. Naravno da ima i mrva luck momenta (pogotovo na tržnici) kao i blokiranja/krađe pred nosom ali ništa predominantno.

Sve komponente su kvalitetne, kartice su lijepe (koliko jedna tamnica/labirint to može bit) pa kad sve oduzmem i zbrojim, ovo je igra koju ću uvijek rado zaigrati. Ako se baš neki igrač ne izgubi u svom labirintu i njegovim opcijama, čar i sa maksimalnih 5 igrača, igra ne bi trebala trajati dulje od sat vremena, što je pohvalno. Iako ne bih baš rekao da spada u gateway igre, mislim da je i prikladna za stavit na stol kad imate ekipu koja i nije vična društvenim igrama. Zahvaljujući raznim izazovima i brojnim kartama, replayability je popriličan a igra ima i solo mode.

OCJENA AUTORA

7,8

THE GOOD
  • Višeslojna kombinatorika
  • Push/pull tržnice
  • Trajanje
  • Produkcija komponenti
THE BAD
  • Tema u tragovima
  • Element (ne)sreće
DIZAJNER
ILUSTRATOR
IZDAVAČ
ZA JOŠ VIŠE INFORMACIJA POGLEDAJ: