Order Overload: Cafe

Oink Games kao izdavačima nije strana party igra. Gledajući hitove poput A Fake Artist Goes To New York i Insider, Oink Games su zapravo vodeći autoritet za party igre. Pa tako čak i jedna potpuno osrednja igra poput Order Overload još uvijek skriva zgodne i angažirajuće detalje.

THE JOB

Order Overload je suludo jednostavan. Jedina ključna komponenta igre je povelik špil karata artikala vašeg kafića (iako su ostali komponenti jako simpatični). Vi ćete kroz runde, odnosno razine, morati pamtiti sve veću i veću narudžbu tih artikala, i ovisno na kojoj razini budete preplavljeni (kužite?), to je sada vaš high score. Hoćete li sljedeći put uspjeti zapamtiti Extra Hot Caffe Latte, Iced Coffee without Ice, Almond Milk Latte ili pak sedmi Hot Tea?

Svaka razina dodaje jednu kartu po igraču, tako da na razini 4 sa 5 igrača već imate 20 artikala. Jedan igrač tada JEDANPUT pročita sve artikle, promješa ih, i svakom igraču podijeli onoliko karata na kojoj ste razini, tako da svi imaju jednako (4. razina = 4 karte svakom). Tada kreće igra.

Svaki igrač sada mora navesti jedan artikl koji nije u njihovoj ruci*. Prvi igrač u smjeru kazaljke na satu koji ima kartu s tim artiklom, izbacuje tu kartu iz ruke i stavlja ju na stol. Zatim ide sljedeći igrač u smjeru kazaljke na satu i tako u krug. (*note: možete reći artikl koji je u vašoj ruci ako ga netko drugi ima, jedino što vi ne smijete je izbaciti sami sebi kartu iz ruke).

Narudžbe skaču od nezamjetno svakodnevnih do apsurdno prepotentnih

Ako kažete artikl i nitko od drugih igrača ne izbaci niti jednu kartu, ups! Zaboravili ste narudžbu i ovu rundu više ne smijete pogađati artikle! Ako svi igrači zeznu, izgubili ste igru i vraćate se na prvu razinu i počinjete opet. Ali, ako uspijete određenom broju igrača isprazniti sve karte iz ruke – u igri s 5 igrača to su 3 ispražnjene ruke – pobijedili ste! Idete na sljedeću razinu. Nakon 7 razina, pobijedili ste igru! to je to!

Igru, moram vam priznati dragi čitatelju, nisam nijedanput pobijedio. Dapače, mislim da nismo nikad ni uspijeli prijeći razinu 6, a ja inače ispadam redovito na razini 4 (iako se vratite u igru ako prođete na sljedeću razinu). Unatoč njezinoj jednostavnosti, igra je SULUDO teška. Ali baš apsurdno. Ne samo da se artikli miješaju od nezamjetno svakodnevnih do apsurdno prepotentnih, činjenica da su artikli na engleskom definitivno ne pomaže. I to je zapravo dosta fora! Zanimljivo je miješati u glavi ono dosadno i ono pretenciozno, i stvarno vas potiče da se zamislite kao barista u Starbucksu. No pravila vas ne potiču da smišljate taktike za primanje narudžbi unatoč velikom izazovu, a pravilo koje kaže da kada izgubite počinjete nazad od početnih razina je trošenje vremena ako želimo bit velikodušni, a zatupljujuće siljenje forme ako želimo bit realni.

Ove specijalne moći su daleko najdosadniji dio igre

Još što nisam naveo su karte specijalnih moći koje svaki igrač ima za iskoristiti jedanput po cijeloj igri. To bi bilo zgodno da su specijalne moći zapravo korisne i efikasne, ali one su daleko najgori dio igre. Kao, razumijem da specijalna moć „reci zadnje slovo artikla“ zvuči kao nešto korisno, ali kad imate Hot Tea i Caramel Mocha, ili Hot Latte i Hot Coffee, zapravo vam ne pomogne puno. A i nije zanimljivo. Još nijedanput nam nijedna moć nije bila presudna u igri.

Ali kada uspijete, osjećaj je zarazno fenomenalan. Probit-ćemo-zvučni-zid-kolko-ćemo-uzbuđeno-vikati fenomenalan. Trenutak kada mi, samoproglašeni bariste na putu do slave, nakon minuta i minuta šutnje uspijemo nabrojati cijelu narudžbu… WOWZA LJUDI MOJI ne pitaj me kaj su Cafe Mocha ili Matcha Latte jer nemam pojma i nije me briga, ZNAM DA SI TO NARUČIO I TO JE TO.

I dragi čitatelju, u igri gdje ste na rubu dosade da bi došli do takvog trenutka, to mi se ne dopada. Ako već igramo igru, družimo se zajedno, zašto ne bi radili nešto zanimljivo, angažirajuće i ugodno? Da se zabavljamo i u trenucima u kojim radimo da zaslužimo taj čuveni trenutak ekstaze i pobjede?

Kada igrač ispadne, više nema puno prilika niti poticaja biti angažiran

Runde skoro uvijek u stvarnosti izgledaju ovako:

Krešo: „Matcha Latte“

Borna: „Hot Coffee“

Mirta: „Almond Caramel Latte“

Svi: „Wow bravo Mirta bravo“

Lovro (ja): „Apple Pie“

Marko: „Uuuhhhhh….. nemam pojma.“

U tom trenutku, svi osim Kreše i Borne ispopadaju ko muhe, i onda se dosađujemo sljedećih pet minuta dok čekamo da Borna ipak kaže točnu stvar. Onda nakon još 10 minuta nas prođe dosada i sad smo svi samo znatiželji hoće li se ipak Krešo uspjet sjetit još jedan Orange Juice i Iced Milk Tea. Kad na kraju bude i previše očito da ne bude, opet nam bude dosadno, ali nitko ne želi reć da Krešo odustane jer.. kao.. možda će uspijet….. al na kraju nikog ne bude briga i svi samo sjedimo, zajedno, ali ne družeći se.

Već znate moju ljubav prema Oinkericama, tako da ne kažem s guštom da mi igra nije baš nešto. Ali unatoč mojem manjku entuzijazma, moje gaming grupe svako malo spomenu i pitaju ako bi ju mogli zaigrat. Često smo svi umorni i iscrpljeni od poslova ili rokova, tako da fokusirajući se na nešto suludo i beznačajno kao što su izmišljene narudžbe u izmišljenom kafiću, ipak sa sobom nosi jednu ugodnu i zdravu razinu katarze. Ali definitivno ju modificirajte sa kućnim pravilima. Ne samo da od mene imate dozvolu, nego i poticaj. Order Overload nije prelaka za pronać, al je ipak Oinkerica, tak da ak vam dojde pod zub, nebute imali puno razloga reć ne (viš viš, ko da im je to neki poslovni model il nešto). Ali slobodno recite ne. Ako želite memory game alternativnu, prošlotjedna Nana je odličan odabir, ako želite nešto bolje od Oink Games, SCOUT je moja nova go-to preporuka, a za pravi kooperativni klasik, tu je The Crew.