Nana / TRIO

Da odmah rješimo zbunjolu, Nana i TRIO su dva izdanja iste igre. Ja sam imao priliku uzeti Nana od strane Travel Games (.co.uk), i po mišljenju vašeg skromnog recenzenta, Nana je bolje izdanje. Zapravo još nisam nikog čuo tko misli da je TRIO bolje izdanje. E sad zašto?

Jako, jako velik dio ove igre je kvaliteta njezine produkcije i vizualnog dizajna. Dok TRIO ima samo brojeve na svojim kartama, Nana izdavača Mob+ na svojim kartama ima potpuno neodoljive i preslatke ilustracije životinjica, koje su me vabile da ih igram, da s igrom interaktiram na bilo koji način. U pravilima također piše da kada skupite set, morate oponašati zvukove životinjica na kartama, što ja radim kolko god me čudno ljudi za stolom gledali.

Nana ima 12 različitih karata i samo tri primjerka svake karte

KAKO SE IGRA?

Ali što znači skupiti set i zašto bi to htio? Naime, cilj igre je skupiti set od 3 iste karte. U igri ima 12 različitih karata (od 1 do 12), i samo tri primjerka svake karte. Tako da u trenutku kada otkrijete 3 iste karte, znate da ste ih vi pronašli sve i da više nema tih karata u igri. Ako je Vedran otkrio sve tri petice, znamo da petica više nema.

Na početku igre (i ovisno o broju igrača), karte se jednako raspodjele među svim igračima, ali određen se broj karata stavi u sredinu stola, u svojevrsni i svimapoznati memory tableau.

E sad, kak bi vi trebali otkriti sve tri osmice prije Vedrana, ako su neke od tih karata kod Vedrana? Odlično pitanje! Elegantno smo uhodali u nazanimljiviji dio igre. Naime, prije početka igre, svaki igrač mora poredati svoju ruku od najmanje do najveće karte. U trenutku kada dođe red na Vedrana, on ima jednu od 3 opcije.

1. Otkriti svoju najmanju ili najveću kartu
2. Otkriti tuđu najmanu ili najveću kartu
3. Otkriti kartu u sredini stola

Ako igrač uspije okrenuti 3 iste karte, uspio je skupiti set!

Nakon što napravi jednu od ovih stvari, ima ponovo izbor iste 3 akcije. Ako druga karta koju otkrije bude ista kao i prva, može ići ponovo. Ako nije uspio, karte se vraćaju na svoja mjesta, i ide sljedeći igrač. Ako je Vedran pak uspio okrenuti i treću istu kartu, dodaj pronađeni set ispred sebe i korak je bliže pobjedi.

Ovdje ulazi element pamćenja i očajnog nadanja da se igrač prije vas ipak neće sjetiti da je Ana pokazala da je treća jedinica cijelo vrijeme kod nje. Ili da je se obje osmice skrivaju kod Petra.

U trenutku kada Vedran uspješno okrene treći set karata, pobjedio je! Ali to nije sve! Ako Vedran okrene dva seta karta koje se mogu zbrojiti ili oduzeti do 7, pobjedio je! ALI NI TO NIJE SVE! Ako Vedran uspije okrenuti set broja 7, odmah je pobijedio!

Nana je na japanskom znači broj 7, a ne 3

Ovakav pristup igri daje dovoljno mogućnosti pobjede i taktika, da pobjeda stvarno može biti bilo čija, u bilo kojem trenutku. Igra je također dovoljno kratka i brza, da u trenutku kada igrač pod tvojim nosom uzme pobjedu (Vedran), fokus se odmah preusmjeri na sljedeću partiju. A ako ova igra išta radi dobro, onda je to lakoća s kojom prenosi momentum iz igre u igru. „Hoćemo još jednu?“ –  „Da.“

Neočekivanom završetku igre pomaže i činjenica da igrač može vrlo lako imati sve 3 iste karte seta u svojoj ruci, samo čekajući trenutak kada će ih moći besplatno odigrati za sebe. Igra je ovog potpuno svjesna, čak u pravilima piše da igrač koji počinje prvi je igrač koji je nedavno imao najviše sreće, a u sekciji FAQ kaže da ako igrač dobije sve tri karte u svojoj ruci, da “samo igrate igru” i ne obazirete se.

Međutim, najbolja mehanika u igri je otkrivanje karata iz tuđih ruku. Trenutak kada uspješno ukradete karte igraču je apsolutno elektrizirajuć i baš taman razina pakosti da se osjećate podmuklo, ali ne i zločesto. Još je bolje ako samo pokazujete redom na igrače, dok oni kao vaši poslušni sluge ne mogu ništa nego pokleknuti vašoj moći, noseći pobjedu samo pomakom prsta. Ova mehanika također indirektno stvara trenutke interakcije među igračima, na što se igra zapravo jako oslanja.

Sve u svemu, ovo je igra koju možete igrati i sa normalnim špilom karata. Sa pravilima koja sam vam ovdje napisao možete uzeti normalni špil i zaigrati Nana upravo sada. I bilo bi vam zabavno. Sumnjam da bi vam bilo nezaboravno, ali bi se zabavili. Šarm ovakvih svima-dostupnih igara mora biti potpuno nošena ne samo izvanrednom vizualnom i fizičkom produkcijom, nego i suptilnim načinima na koji način izdavač želi da s ovom igrom baratate. Na svu sreću, Nana je primjer iz udžbenika u svim pogledima.

Ako imate priliku uzeti Nanu, uzmite ju. Ako ne, nemojte se previše bedirati, prošlotjedni Scout ili pak Quickity Pickity su dobre small-box alternative.