RECENZIJE
IGRALI, IGRALI PA NAPISALI
Galileo Galilei – pogled prema zvijezdama 🪐
Sročio: Blajh
Pogled prema zvijezdama od pamtivijeka predstavlja objekt znatiželje za čovjeka i čovječanstvo. Bilo da na zvjezdanom nebu traga za odgovorima na svoju svakidašnjicu, drugim oblicima života, fizikalnim pojavama ili vlastitoj ulozi u svemiru, blistave točkice na tamnom platnu oduvijek su nas fascinirale. Ova solidna igra ovogodišnjeg trostrukog “hit-dizajnera” u izdanju Pink Troubadoura stavlja vas u ulogu lovca na nebeska tijela.
Jesensko-essenski hit dizajner
Za veliki broj posjetitelja najvećeg sajma društvenih igara na svijetu, “hodočasni” Essen SPIEL, liste i top-liste igara raznih izvora predstavljaju obveznu literaturu u tjednima koji prethode “hodočašću”. Naime, iste služe otkrivanju potencijalnih naslova koji se nadaju probiti ovogodišnje barijere inovacije i interesantnih tema ne bi li završili na popisima za kupnju tisuća i tisuća “hodočasnika”.
Vjerojatno najpopularnija lista tog tipa je notorni BGG Essen Preview GeekList koji je ove godine brojio nemalih 1.229 naslova. Osobno sam jedan od tih opsjednutih popisaša koji se nije uspio oduprijeti potrebi da prođe sve (čitaj: baš sve) igre koje se nalaze na tom popisu ne bih li umanjio vlastiti FOMO i na svoje prvo “hodočašće” došao kao spreman mali pionir.
No, ako ste kojim slučajem zinuli na prethodni paragraf, znajte da do najzanimljivijeg podatka još nismo ni došli. Naime, spomenutu “štrebersku listu” je moguće poredati po nekoliko kriterija od kojih je jedan tzv. “vrućina” tj. koliko palaca gore je koja igra skupila. Pretpostavljam (jer nisam provjerio) da je ova godina bila prva po statističkoj situaciji u kojoj jedno-te-isti autor dizajner ima čak tri nova izdanja pri samome vrhu tog popisa.
Radi se o, ja još uvijek ne vjerujem, prve tri izdane društvene igre češkog dizajnera Tomáša Holeka. Lovro iz naše redakcije imao je čast i privilegiju pitati ga nekoliko relevantnih i manje relevantnih pitanja u formi intervjua “bliski susreti”. Pa ako ste ljubitelj slika u pokretu isti možete pronaći na našem YouTube kanalu. No, dosta o mojim proznim pokušajima oslikavanja statističkih zanimljivosti. Krenimo na posao!

Dobro, a o čemu se tu radi?
Galileo Galilei je euro igra smještena na prijelaz 16. i 17. stoljeća koja igrače stavlja u cipele znamenitih astronoma koji se u igri natječu u tome tko će proniknuti najbolje u noćno nebo.
Kroz vješte opservacije, držanje predavanja na sveučilištima, uočavanje kometa te vješto baratanje D6 kockama primarnih boja ( – Kaj? – Kaj kaj?! Pa astronomi su od pamtivijeka voljeli D6 kocke primarnih boja) igru pobjeđuje onaj astronom koji skupi najviše bodova prije nego na zvjezdanom nebu otkrijemo sve vrijedno otkrivanja.
No, igra ne bi bila vjerodostojna periodu koju obrađuje bez da uključi zloglasnu inkviziciju – crvenokapuljaste ikonice i mipliće koji značajno utječu na vaš znanstveni ugled što u mediju društvenih igara znači na vaše bodove. Gejmerajin dragi prijatelj Marin, čiji ovogodišnji Essen “haul” možete pogledati na svježe pečenom YouTube kanalu, inicijalno je podcijenio ove male crvene crkvenjake što ga je na kraju igre unazadilo za dobranih 40-ak bodova i finalni score od susramnih 15 bodova. Učite od Marinovih grešaka i klonite se sumnjivih meeplova s kapuljačama.
Tema
“Space, the final frontier.” Svemir je u ljudskoj mašti i znatiželji zauzeo gotovo beskonačan prostor (ovdje namigujem). Izvor golemog zbira znanstvene fantastike, istraživanja pa i kvazi-znanosti zaokuplja misli brojnih već stoljećima, tisućljećima, a vjerojatno i mnogo dulje.
Crno platno na noćnom nebu predmet je fascinacije i opsesije. Čini se da ni Tomáš Holek nije odolio velikom crnilu. Osobno me se jako dojmilo što je izvadio fantastiku iz znanstvene fantastike i naglasak ostavio na znanstvenom aspektu. Ne znam je l’ sreća ili nesreća što sam imao prilike odigrati njegov SETI prije Galilea, no u obje igre se vidi ta tendencija prema znanosti umjesto prema fantastici. Vjerujem da je to ipak stvar ukusa, no s obzirom na profil mora igara koje vidimo svake godine, meni osobno je ovo bio dašak svježeg zraka.
Na igri se vidi uloženi trud u prenošenje teme u medij društvene igre. Od vizualnog stila igre koji imitira prijelaz 16. u 17. stoljeće, preko akcija koje su na raspolaganju igračima (gledam u vas D6 kocke primarnih boja) pa sve do stvarnih nebeskih tijela koje u igri “otkrivamo” i crvenih crkvenjaka koji (osim što, čini se samo mene, podsjećaju na pripadnike KKK 😐) uporno rade protiv naših uzvišenih znanstvenih motiva.

Estetika
Na prvi dojam me estetika igre nije kupila. Kutija i komponente su mi inicijalno djelovale previše bež. Boja koju inače ne asociram s uzbuđenjem i koja se doslovno utopila u boju mog stola.
No, kako prvi dojmovi često nisu točni, tako se i moj odnos s estetikom ove igre svaku partiju mijenjao, razvijao i cvao. Nakon nekoliko partija su mi boje, vizuali i ikonografija baš sjeli. Shvatio sam da bež nije boja ove igre već platno koje omogućava da na njemu bitne boje i podaci iskoče i dođu do izražaja, poput zvijezda na crnom noćnom nebu.
Stil je dosljedan i poseban. Igra kombinira slikarske i crtačke tehnike kako bi naglasila važno i ocrtala tematsko na svim komponentama koje sadrži.
Ako me išta bode u oko nakon nekoliko odigranih partija (osim D6 kocaka primarnih boja kojima otkrivamo celestijalne pojave) onda su to boje komponenata igrača. Sa samim bojama je sve u redu i same za sebe nisu problematične. No, pod određenim svijetlom i kutom gledanja tri od četiri boje igrača (smeđa, bež i ljubičasta) djeluju dosta slično što je nemali broj puta dovelo do pomicanja kometa pogrešnog igrača. Ovo je zaista sitan detalj i nije vrijedan zamjeranja.

Kvaliteta komponenti
Kvaliteta drvenih komponenti je odlična. Imaju prekrasan, precizan obostrani tisak te na mojoj kopiji nismo našli nikakve greške na drvenim komponentama. Dapače, postavljanje malih tokena otkrivenja na sazviježđa, pomicanje knjigica na traci otkrivenih tijela i smještanje malih sveučilišnih arkada na ostvarene ciljeve je zabavno i cijela igra je prožeta tim malim pomacima i trenucima taktilnih interakcija s komponentama.
Ono što ne znam je li do same kvalitete tiska na kartonske komponente ili do našeg nemara vezano za masne i ljepljive prste oko igre (isprike svim sleevašima kojima je sada srce preskočilo) primijetio sam da na dosta kartonskih komponenti ostaju male masne flekice. No, ni ovo ne bih klasificirao kao problematično – ni za nas masnih prstiju, ni za vas koji komponente štitite malim prozirnim durexima.
Pravila nisu preduga, no nažalost smo već u prvim partijama imali neke nedoumice koje nisu bile potpuno definirane. Ništa što brza potraga na BGG forumu nije mogla riješiti, pa ne možemo previše zamjeriti s obzirom na to da je Tomáš imao pune ruke posla s tri igre i da se radi o prvom izdanju igre.
Još jedan detalj koji nas je malo zbunjivao se ispostavio kao tiskarska greška. Naime, na polovici pločica skala znanja nedostaje znak množenja nakon bodova, barem tako tvrdi BGG forum, a mi smo prihvatili.

Trajanje i ponovno igranje
Trajanje me vrlo ugodno iznenadilo. Prva partija u četvero, nakon objašnjavanja, trajala je oko dva sata. Ovo je odlično vrijeme za euro igru u četvero. Mnoge druge nam s kutije obećavaju razumno vrijeme igranja pa se na stolu pretvore u vremenske anomalije. Galileo Galilei je i u ovom pogledu “znanstven”. Solo igranje je moguće u tek nešto više od pola sata.
Igra obično završi nekoliko poteza prije nego što bi igrači željeli što rezultira usklicima poput “joj da sam imao još tri poteza” pojedinih igrača i osjećajem da je ples gotov prije nego postane naporan – što mi djeluje mudro.
Nekoliko je dinamičnih elemenata u svakoj partiji koji omogućuju ponovno zanimljivo igranje:
- Ne igraju sve karte nebeskih tijela u svakoj partiji što mijenja ne samo ciljeve nego i trake po kojima se kreću mali tokeni knjiga,
- Akcijske pločice igrača se postavljaju u nasumičan niz,
- Astronomi imaju asimetrične dodatne moći,
- Dostignuća i ciljevi sveučilišta se izmjenjuju,
- Skale znanja nemaju uvijek iste multiplikatore.
Za igru s poprilično racionalnim trajanjem ovo je impresivan popis elemenata koji su drugačiji u svakoj partiji. Ove izmjene predstavljaju male ali zanimljive varijacije u preprekama koje su pred vještim astronomima. Stoga moram priznati da su sve partije koje sam igrao, iako se radilo o istim akcijama, imale zanimljive zagonetke koje sam trebao riješiti ne bih li optimizirao bodove.

Interakcija
Po pitanju interakcije igra ostaje vjerna euro žanru te je jedina interakcija između igrača u tome da nam pred nosom uzmu nešto što smo sami naumili. Ovo se većinom odnosi na uzimanje karte nebeskog tijela ili mjesta za smještanje kometa.
Sve ostale radnje su više-manje samotne tj. igrate svoju igru optimizacije akcija u kojoj sudjeluju i drugi igrači. Tu su i četiri cilja koja će više bodova dati prvoj igračici ili igraču koji ih ostvari, ali zato ostale neće zakinuti kompletno već im dati malo manje bodova za iste ostvarene ciljeve.
Kompleksnost
Nakon prvog čitanja pravila i gledanja How to play videa imao sam dojam da će se raditi o vrlo jednostavnoj igri. No Galileo Galilei nije tako jednostavan kako se doima na prvu.
Daleko od toga da je Galileo Galilei kompleksna ili komplicirana igra. Nije, i to je dobro! Radnje koje imate na raspolaganju, nemojte se prepasti što ih je poviše, su relativno jednostavne:
- Manipulacija kockama – brojem ili bojom,
- Uzimanje kvadranta koji su vam potrebni za besplatne akcije,
- Nadogradnja pločice dodatne radnje okretanjem na drugu stranu,
- Uočavanje kometa smještanjem istog na ploču,
- Manipulacija inkvizitora – dodavanje, pomak ili uklanjanje,
- Držanje predavanja na sveučilištu,
- Pomak knjige na traci otkrivenih nebeskih tijela te
- Opservacija nebeskih tijela – jednog velikog ili dva mala koju plaćamo kockicama i kometima.
Sve radnje su vrlo jednostavne, no zanimljivost igre dolazi u planiranju i realizaciji tih radnji u pravom trenutku na pravi način. Naime, igra ima odličnu podlogu za kombiniranje. Ako u pravom trenutku napravite dobru radnju ona će omogućiti dodatne radnje i bonuse.
Prva partije ove igre je stoga skoro kao partija učenja tj. nakon čitanja pravila nećete imati pravi dojam o tome u čemu leži igra Galileo Galilei. Svaka naredna partija će vam ukazivati na potencijalna dobra combo mjesta u kojima vješto pregovarate s inkvizicijom dok paralelno otkrivate nebeska tijela i putem ostvarujete dodatne sveučilišne ciljeve.
Tako na “lošem” potezu napravite tek 1-2 stvari, dok na “dobrom” potezu radite i po pet, šest, sedam i više stvari u preciznom redoslijedu koji zaobilazi opasnosti, a osvaja bodove. Ovdje se krije pravi gušt igre. Ako volite tu vrstu euro combo igara, onda je Galileo Galilei prava poslastica u krasnom ruhu kojoj se često možete vraćati.

Sreća ili vještina?
Galileo Galilei nema skrivenih informacija, te iako uključuje kocke – koristi ih kao brojače, a ne kao generatore nasumičnih ishoda.
Minimalno sreće možemo pripisati inicijalnoj varijaciji postava igre i redoslijedu igrača, no u svim svojim partijama nisam nikada bio dojma da je sreća presudila ijednoj situaciji.
Sve informacije su vidljive i oni igrači koji ih dobro “čitaju” imati će ravnopravnu priliku za dobre poteze koji rezultiraju velikim brojem radnji, bonusa, ciljeva i bodova.
Vrijednost za novac
S obzirom na recentne financijske tokove, kako lokalne tako i globalne, sve rjeđe ćemo naići na nove igre čije kutije pucaju sadržajem za smiješan novac.
Galileo Galilei je apsolutno punokrvna igra u svojem žanru kvalitetne produkcije, privlačnih vizuala te kutije u kojoj ima poprilično komponenti i dobre igre.
Osobno mislim da ima korektnu cijenu, no ako tražite igru slične težine s nižom cijenom, bacite oko na Red Cathedral – malu kutiju velike igre Devirove produkcije koja puca od sadržaja.
Zaključno
Galileo Galilei je šarmantna igra zanimljive znanstvene teme koja jednostavnim radnjama otvara zanimljiv prostor za kombiniranje te ima dovoljno dinamičnih elemenata da ostane zanimljiva u novim partijama bilo da igrate u društvu ili sami s uključenim solo modom.
Ako vas astronomska tema ne privlači, a rado biste ostali u euro žanru bacite oko na sjajnu Windmill Valley sličnog mehanizma nadogradnje rondela ili na popularan White Castle u kojemu imate samo devet poteza za optimizaciju bodova.
OCJENA AUTORA
7.8
THE GOOD
- Jednostavna (čitaj varljiva) pravila koja kriju velike combo poteze,
- Zanimljiva tema s naglaskom na znanost,
- Šarmantna vizualna produkcija,
- Dobar potencijal za ponovno igranje kroz varijacije postave igre.
THE BAD
- Minimalne stavke vezane za greške u tisku i nejasnoće pravila koje ne možemo zamjeriti prvom izdanju odlične igre.
MY TIPS & TRICKS
- Nemojte zanemariti inkviziciju – kažnjavaju strože nego što izgledaju,
- Opredijelite se na dva sveučilišna cilja te gurajte te multiplikatore,
- Iako su nebeska tijela primamljiva – zajednički ciljevi donose dodatne bodove,
- Kada krećete u pregovore s inkvizitorom imajte dovoljno kvadranata za dodatnu besplatnu akciju guranja istih.