Cockroach Poker: Roj laži i blefova

U igri Cockroach Poker (ili često nađen u njemačkom izdanju „Kaker Laken Poker“), svi imamo ruke raznih ružnih buba i životinjica, od žohara do žaba, i našim podmuklim lažima ćemo ove životinje podmetati igračima čiji je nos za prijevaru najslabiji. Jadan Mirko.

U tom duhu podmuklosti, ova igra nema pobjednika, samo jednog gubitnika, koji izgubi kada, ili odigra sve svoje karte, ili ispred sebe složi 4 karte sa istom životinjom. Ova gubitnička kolekcija će zbog šarmantno grdih stvorenja izgledati kao popravni dom delikventne zoološke omladine.

U slučaju da ste vi na potezu, morate odigrati životinju i dati je licem prema dolje drugom igraču. Sada imate izbor: želite li lagati, ili ne? Hoćete li reći da je ovaj šišmiš zapravo škorpion? Kada napravite svoju odluku, igrač kojem ste dali kartu je sada u vrućoj stolici: da vam vjeruje ili da vas optuži za laži i obmane? U slučaju da vas krivo optuži, bilo to za laž ili istinu, ta karta ide u njihov zvjerinjak, i oni započinju novu rundu, ponavljajući isti proces sa kartom iz svoje ruke. Ako vas pak točno uhvati u blefu, karta ide vama, i vi ponovo počinjete novu rundu. I tako dalje.

Mislim da vam je odmah jasno kako ova igra nije preduboka, ali je i ona sama vrlo svjesna te činjenice. Čar ove, u suštini party igre, izlazi u većim okupljanjima i zabavama (i pod utjecajem svega što takve zabave nose sa sobom *wink wink*). U takvom okruženju, igra stvara vedre i urnebesne društvene drame dok runde teku po stolu (mislim na runde igre sada, okej?!).

Povezna mehanika koja omogućuje ovaj tok, i čini igru placeholderom party večeri, je opcija igrača da kada, npr. Mirku bude dana karta, naš npr. Mirko može odlučiti pogledati kartu. Time on na sebe preuzima odgovornost laganja/iskrenosti, prosljeđujući kartu trećem igraču. Ovo otvara mogućnost da bilo tko, bilo kada bude stavljen na žar, što cijeli stol drži u trajnom stanju blage napetosti.

Nažalost, zato što ljudi žele što prije izbjeći vruću stolicu optužbe (ili su samo znatiželjni), karta najčešće proputuje cijeli stol, jer ju svaki igrač uzme, pogleda i proslijedi dalje. Na kraju, opet naš jadan npr. Mirko bude zadnji, i on više nema opciju kartu proslijediti nikome tko ju već ne zna, i mora optužiti igrača koji mu je proslijedio kartu govore li istinu ili laž. Ovakve runde gdje karta proputuje cijeli stol postanu dosadne poprilično brzo.

Sve u svemu, Cockroach Poker je šarmantna, pristupačna i jednostavno dizajnirana igra, i svaki dio njenog dizajna podupire atmosferu sprdnje i dobronamjerne zločestoće, ali sama po sebi užegne nakon dvije/tri (na sreću brze) partije, tako da svoju reputaciju ima kao sasvim solidna igra za zagrijavanje.