Chinatown – Mala poduzeća; Veliki pregovori

Ovako otprilike teku pregovori u igri Chinatown, čiji kultni status ju često stavlja visoko na listama board-gaming klasika, i čiji dizajn još uvijek opstaje iako je igra iz davne 1999. Godine.

Tko smo mi?

Vi igrate kao ambiciozni poduzetnici, željni stvoriti najveće i najbolje poslovnice u šest odvojenih blokova kineske četvrti New Yorka 60-ih godina. Na početku svake godine (runde), vućete karte koje predstavljaju vlasništvo nad poljima u četvrti, i iz izvućene ruke birate karte koje ćete uzeti, i nekolicinu koje ćete vratiti nazad u deck. Nakon toga, vućete žetone biznisa koje ćete moći izgraditi na vašim poljima, i koji će vam na kraju svake godine donijeti profit. Ako spojite polja sa istim biznisom, vaša poslovnica će biti veća i donijeti će vam više profita. Veći biznis = više profita. Osim toga, igru počinjete s kapitalom od 50,000 dolara.

I tako, sada imate sve potrebne resurse za izgraditi vaše biznise. Osim što nemate. Marko je dobio dozvolu za polje odma pored vas, i ima dozvolu za antikvarijat koji vi želite izgraditi… Sto mu mrkvica Marko! ŠTO ŽELIŠ ZA TO?!

Zakuhalo se u restoranu Dim-Sum

I tako kreće treća i centralna runda ove igre –  potpuno otvoreno pregovaranje. Osim naravno pregovaranja za novce, polja, žetone i vlasništva nad biznisima, igrači su potaknuti pregovarati koristeći bilo što. Prva rečenica pravila za ovu rundu doslovno kaže “Sve prolazi! Samo zakoni tržišta opstaju.” Također, nema nikakvog spomena obveznosti u dogovorima, tako da možete biti potpuno nemilosrdni i muljati ljude i lijevo i desno i prek puta stola, i sve u isto vrijeme! Pregovori su simultani, i ova runda tek završi kada se svi igrači zajedno slože nastaviti u daljne runde – graditi biznise i računati profite za godinu. Zatim nestrpljivo slijedi nova godina, gdje igrači ponovo vuku dozvole, pregovaraju i grade biznise. Nakon šest godina, posljednje zarade se računaju i igra završava. Stilski smisleno, pobjednik je igrač s najviše para.

Srž Chinatown-a je njezina hektična i brujna igra, koja vas svojom tematikom i mehanikama direktno i neodoljivo stavlja u uloge hladnih i karizmatičnih biznismena, kruto fokusirani na srkanje svake trunkice profita iz vaših opcija, i ako ste isključivo vođeni pobjedom, u te opcije spadaju i vaši prijatelji.

Pošto može biti okrutna, vrlo je bitno naglasiti svim igračima nemilosrdnu prirodu ove igre prije nego što se upustite u nju. Zna se dogoditi da ljudi jednostavno ne žele biti okrutni prema svojim prijateljima u svrhu pobijede, i to im može ubiti uživanje u ovoj igri. Ja osobno ne volim biti prema okrutan svojim prijateljima, i unatoč redovitim gubicima zbog te činjenice, apsolutno uživam u atmosferi ove igre, i uzimam svaku priliku da ju predložim svojim gaming grupama. Direktnost njezinog dizajna, razumna količine opcija poteza i jasno definirani ciljevi čine svaku rundu razumljivom, pritom elegantno izbjegavajući analysis paralysis (AP). Sve ovo čini igru lakom za naučit, a njezin društveni element ju čini skoro nemogućim za potpuno savladat. Ili bi tako mislili.

Uh-Oh

Centralni problem igara pregovaranja je pitanje “koliko savršeno možemo iskalkulirati ovaj dogovor?”, nažalost, u Chinatown je odgovor “potpuno savršeno.”

Manjak bilo kakvog vremenskog ograničenja, jasnoća svih opcija vas i vaših suigrača i vrlo jasan i izačunljiv tijek igre, čine runde utrkom odgovorit na pitanje “tko će prvi izračunati dogovor matematički pogodan za sve strane” I iako zapravo u svakoj rundi postoje nejasnoće poput, npr. kojih polja ćete dobiti sljedeće runde ili koje dozvole za biznise ćete izvuć, nagrada za uzimanje takvog rizika je često neusporedivo neisplativija od nagrada koje možete izvući iz dobrog dogovora (i naravno, puno manje zabavna taktika). – Vidio sam online kako su ljudi implementirali timer za svaku rundu pregovaranja (česta implementacija u pregovaračkim igrama), što još osobno nisam isprobao, ali planiram čim ju ponovo zaigram. Brojke koje sam vidio se kreću od 5-6 minuta, ali ja pretpostavljam da je točnije reći oko minuta i pol po igraču. (Fun fact: ovaj problem otvorenosti informacija je prema dizajneru hit video igre “Balatro” i središni problem njenog dizajna).

Drugi problem igre je u produkciji; iako su komponente dobre, te je i art kroz cijelu igru zadovoljavajuć i tematičan, praktični dizajn same kutije je očajan. Karte u kutiji plivaju na sve strane, i kutija se skoro nikada ne može potpuno zatvoriti. Nema šanse da ju okrenete vertikalno; sve će komponente past na dno i kutija će izgledati kao tužna trudnica. Nedavno je igra prošla kroz redesign i rebrand i sad se može pronaći pod imenom “Waterfall Park”. Osim što se cijeli internet slaže da je tematski igra odbojna, njen dizajn je navodno bolji, ali na neku foru ni s njom nisu riješili problem zatvaranja kutije. Moje izdanje je French/English iz 2019 od Z-Man Games.

I zadnji problem, je da je igra stvarno nemjerljivo zabavnija što više ljudi igra, idalno njezin maksimum od 5 igrača.

Ali zapravo..

Unatoč kritikama, želio bih ponoviti da stvarno obožavam i preporučam ovu igru; deranje “DAT ĆU TI 10 000 ZA DOZVOLU ZA AKVARIJ!” i kontrolirani kaos koja dolazi sa otvorenošću njenog elementa pregovaranja ju čini jednim od središnih igara moje kolekcije, i sumnjam da ću je se ikada riješiti. Iako od vas traži okrutnost ako želite pobijediti, atmosfera koju stvori svojom tematikom i dizajnom je zabavna čak i ako na kraju budete najsiromašniji poduzetnik u kvartu.