RECENZIJE

IGRALI, IGRALI PA NAPISALI

Cascadia

Sročio: Lovro Fučkar
Smirujuća i angažirajuća igra slaganja krajolika, staništa i divljih životinja. Naizgled obična, ova igra brzo otkriva kako se iza jednostavnih pravila i poteza skriva nešto puno bogatije.

Ukratko, Cascadia je igra za 1-4 igrača u kojoj runde idu u krug u smjeru kazaljke na satu, gdje svaku rundu igrač ima opciju uzeti (to jest „draftati“) jedan od četiri para pločice staništa i tokena životinje nasred stola i zatim ih staviti u svoje stanište.

Igrač prvo stavlja pločicu staništa, ciljajući da se tip staništa poklopi jer to na kraju nosi više bodova, ali nije nužno da se poklapa. Zatim ima opciju staviti token životinjice na odgovarajuće mjesto u svojem staništu. Ponovo, postaviti token u vaše stanište nije nužno napraviti, ali igrač to želi napraviti, jer ovo je jedina prilika dobiti ove tokene, a svaki od njih nosi bodove. I to na svoj način!

Za svaku životinju ćete na početku igre izvući po jednu kartu (od 4 koje su u igri za svaku životinju) koja će vam reći kako ćete tu životinju bodovati za tu igru. Svaka životinja se uvijek boduje otprilike isto, tak da ajmo nabrzaka to proć:

  • Jeleni se boduju po veličini krda
  • Lososi se boduju po duljini linije
  • Lisice se boduju po susjednim parovima i životinjama oko njih
  • Sokoli se boduju po dalekim parovima
  • Medvjedi se boduju u grupama

I to je uglavnom to, osoba koja na kraju skupi najviše bodova je pobijedila.

Oke, sad kad smo brzo sve to prošli da znate o čem se igra radi, vrijeme da se posvetimo elegantnosti ovog dizajna i još par sitnica koji uzdižu ovu igru na vrhove apstraktnih tile placement igara.

Cascadia je apsolutno remek-djelo.

Postoji određena niša koje upotpunjuju igre nalik na Cascadiu, mjesto koje kulturalno drži Carcassone, a to je niša varljivo gustog razmišljanja. I Cascadia i Carcassone se prave da su igre u kojima zapravo nema puno odabira, ali suptilno i opako se kroz runde krene graditi momentum u tvojem umu. Krenu se slagati koraci i akcije potrebne da se skupi što više bodova, da se maksimizira korisnost svakog pokreta, da se besprijekorno stvori slika od platna tvoje igre, i dok Carcassone to, osobno neugodno, začini sa slaganjem jednog zajedničkog tableau-a, Cascadia omogućuje svakom igraču izgradnju svojeg vlastitog staništa i time pruža slobodu djelovanja bez straha da će nam drugi igrač direktno i nepovratno upropastiti planove. To si jedino sami možemo.

Osim toga, jednostavno bogatstvo mogućih pokreta i akcija je savršeno izbalansirano s tokom igre od igrača do igrača, jer opcije koje imaš na raspolaganju su zapravo dovoljno sažete da, kao što je to slučaj s dva igrača, u 30 sekundi možeš doći do dobrog i zadovoljavajućeg poteza. Ali, taj izbor je dovoljno bogat da je to vrlo fokusiranih 30 sekundi. U slučaju više igrača, pauza dok potez ponovo ne dođe do tebe je jednako interesantan kao rapidan tempo 2-player igre, jer imaš priliku pogledati kako drugi igrači igraju i slažu svoja staništa, i čak indirektno sudjelovati u njihovom potezu – ako ne naglas, onda u sebi: “Mmm, ne bi tam baš to stavio… daj rađe uzmi lososa i planine, to bi moglo više bodova nosit… Ček zakaj ti pomažem?”

Posljednji mehanički detalj igre su pravila „nature tokena“ i „overpopulationa“, koji igračima pružaju načine kako se izvući iz neugodnih situacija, utječući na opcija koje su im pružene u rundi. Nature tokene (ove male žiriće) dobivamo stavljajući životinje u staništa namijenjene samo i isključivo za tu životinju (prikazane s trokutićem u jednom kutu). Prije draftinga, možemo potrošiti jedan nature token kako bi ili a) uzeli bilo koju ponuđenu kombinaciju životinje i staništa, ili b) zamijenili sve životinje dostupne u draftu i izvući nove iz vrećice. Overpopulation funkcionira malo drugačije, ali slično; ako se na našem potezu dogodi da su tri od četiri životinje iste, možemo ih sve zamijeniti s novima ako želimo. No ako su sve četiri iste, moramo ih zamijeniti, željeli mi to ili ne. Ove mehanike čine drafting fluidnim i fleksibilnim, koliko god malo. Daje nam opciju da, ako dobro odigramo i planiramo, možemo i taj dio promijeniti kako nama paše (s malo sreće naravno).

Vizualno, igra nije kričava (iako su boje vrlo vidljive) niti pokušava biti naročito prekrasna, iako je daleko od ružne. Komponenti su kvalitetni i izuzetno taktilni, a detalji poput topografskih mapa na pozadinama pločica i vrećici, i pozadine karata životinja koji nalikuju na postere nacionalnih parkova su dovoljni interesantni, da neke pak neugodne detalje bez problema zanemarim (poput decentriranih životinja na tokenima, ili ponovljene ilustracije na kartama).


Iskreno, kada sam kupio Carcassone ranije ove godine, razočarao sam se koliko je repetativna i neangažirajuća ta igra, iako ne mogu reći da je loš dizajn. Jednostavno mi je ostavio kisel okus u ustima i nije ispunio moja očekivanja. Da citiram Sto Godina Samoće, Cascadia je u usporedbi s time bila kao „eliksir života“ – točno ono što sam želio iz apstraktne igre slaganja pločica, zapakirano u meni vrlo blisku tematiku koja je se brzo nauči, brzo postavi i s kojom se brzo zabavi.

Cascadia je fenomenalna igra koja ostaje u mojoj kolekciji (i u mojim mislima) dok se ne raspadne. Za još jednu igru staništa i životinja, pogledajte našu recenziju Harmonies.

OCJENA AUTORA

9.7

THE GOOD
  • Izuzetno replayable
  • Puna zanimljivih odluka
  • Angažirajuće mehanike
  • Zadovoljavajuća taktilnost komponenata
  • Detaljna i kvalitetna produkcija puna zgodnih detalja
  • Potpuno izbjegava analysis paralysis
  • Odlična sa svakim brojem igrača (čak i jedan!)
THE BAD
  • Tu i tamo pokoja greška u printu ili ponovljena ilustracija
MOJA MINI "Cascadia" GALERIJICA
DIZAJNER
ILUSTRATOR
IZDAVAČ
ZA JOŠ VIŠE INFORMACIJA POGLEDAJ: