Interaktivnost u igrama i novi domaći prototipi

Dugo toplo ljeto i toplinski val nas (bar zasad) nisu omeli u održavanju našeg dizajnerskog kružoka. I dalje nam dolaze novi polaznici, što nam je vrlo drago vidjeti.

Ako vas zanima dizajn igara, pridružite nam se i vi! Termin održavanja sastanka i druge detalje pronađite u Gejmerajinom kalendaru.

Ovaj mjesec nam je tema bila interaktivnost u igrama. Kao i uvijek, imali smo štošta za reći na tu temu. Koliko interakcije želimo u igrama? Pa, ovisi zapravo o raspoloženju i o samoj grupi, zaključili smo. Nekad nam se igra multiplayer solitaire, a nekad želimo jako interaktivnu igru. No i u multiplayer solitairu želimo imati osjećaj da nešto radimo skupa, pa makar se sva interakcija svela samo na uzimanje karata iz ponude koje smo eventualno mi htjeli uzeti.

U visoko interaktivnim igrama najčešće imamo direktno napadanje nekog igrača, odnosno oduzimanje resursa, no u nekim igrama, što je svakako interesantnije, svojom akcijom oduzimamo prilike za sljedećeg igrača, ali mu ujedno stvaramo i nove prilike koje može iskoristiti (primjer Five Tribes).

Nisu svi polaznici kružoka ljubitelji take that interaktivnosti. Neki namjerno izbjegavaju odigrati takve akcije, ili pak preferiraju kad igra ima i varijantu bez take thata (kao što je slučaj kod Ark Nove). Osobno, ja volim take that elemente u igri – dakako, najviše kad sam ja onaj koji uzima resurse drugima, no i kad se nađem na drugoj strani take thata, prihvatim to sportski. C’est le jeu!

Igre s draftingom karata smo naveli kao ultimativni take that – mogu se naravno igrati bez osvrtanja na druge igrače, no tko od nas nije ponekad prakticirao hate draft?

Kao primjer pozitivne interakcije, koja je vrlo zanimljiv element u modernim igrama istaknuli smo Wingspan, u kojem neke ptice imaju efekte koje daju resurse drugim igračima, te Concordiu, u kojoj prilikom produkcije resurse dobiju i drugi igrači, koji imaju gradove u istoj provinciji. Također je interesantna i mehanika u kojoj igrač na svom potezu obavlja glavnu akciju, a drugi igrači također na njegovom potezu mogu obaviti tu istu akciju (iako sa slabijim efektom).

Kao dobar primjer vrlo interaktivne mehanike spomenuta je “I pick, you choose” mehanika u kojoj jedan igrač odabire handove karata za sve igrače, no sam bira zadnji, pa zato mora vrlo pažljivo odabrati koje će karte ponuditi na izbor.

Interakcija između igrača je također zanimljiva u kooperativnim igrama, gdje je obično pozitivna, ali katkada i ne mora biti (ako igrači imaju vlastite tajne ciljeve). Također je zanimljiva interakcija između suigrača u timskim igrama, gdje nastojiš osnažiti potez svog suigrača, a igrati na štetu protivnika. Zanimljive su i neke party/filler igre u kojima timovi nisu stalni, odnosno mijenjaju se iz runde u rundu (Fuji Flush).

Svojevrsni timovi formiraju se i u interaktivnim igrama u kojima igrači nastoje zajedno napasti igrača koji je u vodstvu. No, složili smo se da je bolje da igra ima pravu catch up mehaniku, umjesto da se oslanja na igrače da sami prepoznaju i napadnu vođu. Takve interakcije, koje nisu nužno propisane mehanikama igre već se odvijaju “iznad stola”, zanimljive su i u igrama s elementima politike i diplomacije. Neke igre čvrsto određuju kako igrači mogu sklapati dogovore, i mogu li razmijenjivati neke resurse za to (podmićivati se).

Nakon što smo dobro pretresli interaktivnost u igrama krenuli smo malo i prakticirati tu interakciju, odnosno igrati prototipe. Neki polaznici su nam malo pričali o konceptima svojih igara, koje su obećali donijeti sljedeći put (držimo ih za riječ), tako da su ovaj put na stol izašli isti prototipi koje smo već igrali i prošli put.

Najprije smo zaigrali moj Arcanum, light puzzly tableau builder u kojem su igrači magovi koji skupljaju sastojke za spellove (krv, zlato, prirodu, moć), a ti spellovi im onda daju druge sastojke ili bodove. Prošli put smo igrali s rezervacijom karata koje nose bodove, a na ovom playtestu smo probali varijantu u kojoj su sve karte u ruci. Igra je još u dosta ranoj fazi, ali feedback je bio pozitivan i dobio sam dosta novih interesantnih ideja koje bi mogle učiniti igru boljom.

Denis, koji je potegao čak iz Čakovca, nakon toga je na stol iznio novu verziju svoje farming igre Pick and Plant, na kojoj je u međuvremenu dosta radio. Nisam igrao prošli put, no ovaj put je zaista bio smooth gameplay. U igri smo farmeri koji grade svoju farmu koja se sastoji od pločica, a akcije kojim dolazimo do pločica odigravamo pomoću svojih radnika (dakle tile i worker placement, s tim da nije ograničen broj workera koji mogu ići na polje), a bodove između ostalog dobivamo ispunjavanjem recepata i ostvarivanjem public objectivea. Tu su još vukovi, skakavci i druge pošasti koje napadaju naše domaće životinje i usjeve.

Znam da sam bio ponešto iznenađen time što kad pomuzemo kravu i dobijemo mlijeko (5 bodova), kravu i dalje imamo, ali ako svinju pretvorimo u šunku (6 bodova), tu istu svinju više nemamo. Mehanički mi to baš nije imalo previše smisla, ali su mi drugi suigrači (koji su valjda bolje upoznati sa životom na selu) objasnili da to tematski baš mora tako biti.

Denisu smo dali pregršt ideja koje bi po našem mišljenju mogle poboljšati igru (tako vam je to s dizajnerima, uvijek vam žele redizajnirati igru), no najbitnije je da smo svi prepoznali da je igra zabavna i da ima potencijala da bude odlična.